Uganuće skočnog zgloba

uganuce-e1497616387369.jpg


Uganuće skočnog zgloba je jedna od najučestalijih povreda kod sportista. Ova povreda najčešće nastaje prilikom nepravilnog doskoka, trčanja po neravnoj površini ili eventualnim stajanjem na stopalo drugog sportiste.

Kod ove povrede dolazi do naglog istezanja veze skočnog zgloba tokom forsiranog istezanja zgloba kada je stopalo rotirano ka unutra (intenzivna i forsirana inverzije stopala). Uganuće i istezanje zgloba u suprotnom pravcu pri intenzivnoj everziji zgloba je mnogo rijeđe i neučestalo ali je svakako moguće.

Skočni zglob (articulatio talocruralis) predstavlja spoj između distalnog dijela kostiju potkoljenice i tijela skočne kosti (talus). Podršku i stabilnost zglobnoj čahuri daju njeni ligamenti i to: unutrašnja veza talokruralnog zgloba (lig. Daltoideum) sastoji se od 4 dijela pars tibionavicularis, pars tibiocalcanearis, pars tibiotalaris anterior i pars tibiotalaris posterio, spoljašnju vezu talokruralnog zgloba čine lig. calcaneofibulare, lig. talofibulare anterius, lig. talofibulare posterior.

Stepen povrede ovisi od otoka, pojave hematoma, intenziteta boli i ograničenosti pokreta. Na osnovu dodiora ili palpacije bolnog područija može se jednostavno utvrditi koji je ligament povrijeđen a mogu se i primjenjivati karakteristični testovi. Stepen povrede gradiramo u tri stepena počevši od blagog istegnuća, umjerenog istegnuća sa parcijalnim prekidima vlakana ligamenta i totalna ruptura ili prekid kontinuiteta ligamenta. U pojedinim slučajevima neophodno je i raditi rengen snimak u dijagnostičkom postupku.

U akutnoj fazi povrede neophodno se pridržavati principa koji smo već prethodno opisivali RICE i primjenjivati laganu drenažu otoka koja se postiže laganim pomjeranjem otoka u smijeru krvotoka. U drugoj fazi oporavka neophodno je provoditi analgetske fizikalne procedure, primjena adekvatne kineziterapije koja uključuje lagane vježbe propriocepcije. Kod profesionalnih sportista neophodno je izbjegavati dugotrajne imobilizacije koje slabe zglobne strukture. Lagano bandažiranje zgloba uz primjenu različitih krema može biti iznimno korisno. Kao prevencija ponovne povrede koristi se u početnim fazama funkcionalna bandaža i procedure jačanja okolnih struktura zgloba. Preporučena je i primjena kinezitapeinga u procesu liječenja i oporavka. Oporavak ovisno od stepena povrede može trajati od 5 dana pa čak i do dva mjeseca.

Napominjem svaki organizam je indivualno karakterističan i neophodno je prilagoditi pristup pacijentu na osnovu njegovih fizičkih karakteristika i shodno tome i osmiliti individualno prilagođen program rehabilitacije.

Advertisements

STRES FRAKTURA

stres-frakture

Stres fraktura predstavlja termin koji se koristi u traumatologiji za opisivanje stanja koje je karakterizirano sitnim pukotinama (frakturama) u kosti. Ove pukotine su u većini slučajeva uzrokovane zbog djelovanja jake sile na kost kod iznimne fizičke aktivnosti (kada govorimo o trkačima onda je najčeće riječ o skokovima i trčanju) ili zboga opetovanih udaraca veće jačine. Kod trkača najčeće su stres frakturama zahvaćeni donji ekstremiteti a podrazumjevaju lomove ili napuknuća u predjelu stopala i potkoljenice. Svi izvanjski faktori poput umora, prenaprezanja, neadekvate obuće i pripreme kao i kod ostalih stanja mogu doprinjeti nastanku frakture. Zbog ovih faktora trkači moraju konstanto imati na umu koji su to rizici a pored navedenih na nastanak stres frakture utječu i sama gustina gosti, neuravnotežena tjelesna težina, loša kondicija, visoki svod stopala kao i slaba i loše distribuirana mišićna snaga. U iznimnim slučajevima faktor nastanka frakture mogu biti različita patološka stanja poput artritisa, osteoporoze kao generalno loše zdravstveno stanje.

Najčeće manifestacije ovoga bolnoga stanja su: bol u kosti, bol na dodir, bol kod opterećenja te prisutnost edema (otoka) u predjelu boli. Dijagnoza se uspostavlja na osnovu anamneze i rtg nalaza.

Proces oporavka je dug i iscrpan. Ono što najviše pogađa sportiste je činjenica da moraju biti duži vremenski period u nekim slučajevima i do dva mjeseca van trenažnog procesa. Iznimno je važno da osoba koja se liječi od stres frakture u periodu oporavka radi konstanto zamjenske vježbe poput vježbe statike, kako bi reducirli mogućnost mišićne hipotrofije koja je gotovo neizbježna kod ovakvih stanja. Fizikalne terapije su i više nego preporučne a uključuju različite analgetske i antiinflamatorne procedure i aplikacije. U fazi vrćanja redovnim dnevnim i trenažnim aktivnostima potrebno je postepeno uvoditi vježbe sa malim opterećenjem i laganim šetnjama pa zatim krenuti u lagano trčanje te potome vratiti se standardnom rasporedu.

U suštini najvažije je uraditi sve kako ne bi došlo do mogućnosti za nastanak stres frakture koju je najbolje prevenirati na način da se pridržava standardnih preporuka vezanih za obuću, opterećenje, uravnoteženu prehranu bogatu vitaminima, kalcijem i vitaminom D te izbjegavanjem narkotika.

Na posljetku u svakom preventivnom procesu ali i oporavku neohodna je snažna volja i upornost koja bi trebala biti sastavni dio čvrstog karaktera i osobnosti svakog sportskog profesionalca.

Plantarni fascitis „Bol u peti“

Plantarni-fascitis

Plantarni fascitis ili žargonski poznatiji kao termin „Bol u peti“ predstavlja upalu tetive koja se proteže cijelom dužinom donje strane stopala.

Najčešće nastaje usljed opetovanih opterećenja u predjelu plantarne fascije te se javlja kao svojevrsni sindrom prenaprezanja ovoga dijela tijela. Najčešća lokalizacija intenzivne boli je u prijedjelu hvatišta tetive na petnoj kosti, koja ako se adekvatno ne tretira, vremenom postaje sve gora i može izazvati ozbiljne probleme. Plantarna fascija se anatomski nalazi sa donje strane stopala i proteže se od petne kosti ili kalkaneusa do prstiju stopala. Zbog njene veoma važne uloge i opterećenja prilikom izvođenja pokreta javlja se ovaj problem kao posljedica različitih faktora. Najčešći faktori koji uzrokuju ovaj problem su pretvrda i anatomski te individualno ne prilagođena obuća i površina za trening kao i loše planiran i izvođen trening. Osim ovih postoje faktori koji su urođeni pa doprinose razvoju ovoga sindroma poput različitih strukturalnih deformiteta stopala. Važan faktor svakako je i neadekvatna težina ili pretilost.

Kod težih stanja ovoga oboljenja može se javiti i koštani „trn“ koji otežava proces liječenja i stalno uzrokuje probleme, pa su neophodne duge i intenzivne fizikalne terapije a na koncu je moguć i operativni zahvat ukoliko sve konvencionalne procedure ne pokazuju rezultat. Najčešći tretman koji se koristi kod liječenja ovoga stanja je krioterapija odnosno terapija ledom, korištenje antiinflamatornih i analgetskih gelova, manuelna masaža, fizikalne procedure, vježbe istezanja u različitim položajima, korištenje silikonskih uložaka, korištenje adekvatne obuće i izbjegavanje prethodno navedenih riziko-faktora a posebno onih vanjskih na koje možemo utjecati. Korištenje kinezio traka također može umanjiti i prevenirati bolove.

Vrlo jednostavna aktivnost koja povoljno utječe na bol u fasciji a koju svi možemo raditi kod svakodnevnih aktivnosti jeste „valjanje“ teniske loptice. Prilikom izvođenja ove aktivnosti dolazi do laganog istezanja i masaže fascije koja povoljno utječe na ovo stanje te ga ublažava.

Loptica.jpg

Da bi riješili ovaj sindrom moramo biti strpljivi i uporni i svakako u fazi kada je trkač van treninga neophodno je da vrijeme kvalitetno rasporedi i provodi sve navedene principe tretiranja. Samo mirovanje bez adekvatnog tretmana neće riješiti problem, jer će se intenzivna bol veoma brzo vratiti nakon ulaska u fazu treniranja.

Trkačko koljeno (Runners knee)

Trkačko koljeno ili Runners knee je termin koji se koristi za opisivanje karakteristične boli koja se javlja u prednjem dijelu patele kao i vanjske ili lateralne strane koljena.

koljeno

Ovo je problem koji jednako pogađa kako profesionalne sportiste tako i amaterske ili rekreativne sportiste. Ilijotibijalni trakt se proteže počevši od kostiju zdjelice pa sve do gornjeg vanjskog dijela tibijalne kosti ondosno potkoljenice. Kada govorimo o anatomiji ovoga sindroma ne možemo ne spomenuti i patellu ili iver u žargonskom, narodnom govoru poznatija kao glavica ili čašica, kao i mišić kvadriceps i patelarnu tetivu. Kod izvođenja pokreta trčanja patela se lagano kreće u vertikalnom smijeru a kod ne idealnog kretanja unutarnja strana dira površinu femura i takvo retanje može uzrokovati bol i razvoj patoloških stanja. Jedan od uzročnika je svakako slab unutarnji dio mišića kvadricepsa što uzrokuje lošiju ili slabu stabilizaciju patele. Također pretjerana pronacija ili  izvrtanje stopala prema unutra dovodi do nepravilnog kretanja patele. Osim toga kod velikog intenziteta kod trčanja u vremenski ne kontroliranom periodu dolazi do zloupotrebe funkcionalne uloge ilijotibijalnog trakta (uloge stabilizacije kukova i koljena kod kretanja), na način da dolazi do zategnutosti trakta a time i posljedične boli koja postaje vremenom sve izraženija i problematičnija. Bol posebno postaje izražena kod kretanja ili trčanja nizbrdo zbog povećanja ugla u koljenom zglobu. Osnovni simtom sindroma je upravo ta progradirajuća bol uz prateće povremene otoke koji su izraženiji neposredno poslije fizičke aktivnosti. U nekim slučajevima mogu se pojaviti i krepitacije ili struganje koje se primjeti kod izvođenja pokreta. Intenzitet boli se smanjuje kod mirovanja i ponovno javlja kod aktivnosti. Ovo stanje postaje začarani opetujući krug ukoliko se adekvatno ne tretira i prevenira. Razvoju ovakvih stanja koljenoga zgloba mogu doprinjeti i razlika u dužini nogu, X koljena, spuštena stopala, široka zdijelica, loše patike, tvrda podloga i naravno krivo vođeni treninzi. Sportski terapeuti i liječnici često kod tretiranja ovoga stanja posežu za tipičnom terapijom koja umanjuje simtome a ne uklanja sam uzrok što posljedično ne riješava problem već ga odgađa. Često se zaboravlja da uzrok najčešće leži u snazi mišića abduktora i rotatora. Posebna pažnja mora biti posvećena i na unutrašnji dio mišića kvadricepsa kod trkača kao i njegovom jačanju. Medicinski tim mora biti osposobljen odnosno kvalitetno edukaovan da poznaje kompletan mehanizam pokreta koji će omogućiti sinergiju u pokretu i usklađenosti mišića a time i kompletnoga tijela. Prema tome holistički ili cjelokupni pristup pacijentu je neophodan jer samo fokusiranje na mjesto bola ne dovodi do riješenja problema. Tretman ovoga bolnog stanja uključuje svakako analgetske fizikalne procedure, odmor, krio tretman ili tretman ledom, vježbe istezanja, vježbe snage, postepeno vraćanje trčenju i aktivnostima, uvođenje ciljanih vježbi kao posebnog oblika prevencije, prilagodba svih vanjskih faktora od obuće, terena i vremenskog perioda i intenziteta trčanja.

Svi kako amaterski tako i profesionalni sportisti uvijek moraju imati na umu da smisao rekreacije i bavljenja sportom leži u zdravlju i kvalitetnom života a nikako u povrijeđivanju od pretjeranog treniranja. U svakoj aktivnosti je potrebna umjerenost i uravnoteženost, što znači da i našem tijelu i organizmu uvijek moramo dati vremena za adekvatan oporavak.

Upala ahilove tetive – Prevencija i liječenje

ahilova

Upala ahilove tetive odnosno tendinitis (eng. Achilles tendinosis) ili u običnom žargonskom riječniku poznatiji kao sindrom prenaprezanja je učestala trkačka povreda koja se javlja najčešće nakon intenzivne fizičke aktivnosti sa karaterističnim bolom u peti i stražnjem dijelu potkoljenice.

Najčešći simtomi karateristični za ovo bolno stanje koje obično nastaje naglo kao akutni oblik ili postepeno kao hronični oblik, su bol u predjelu Ahilove tetive koja je najčešće zadebljana i crvena. Karateristično je da se bol često javlja sa pratećom ukočenošću u jutarnjim satima. Ahilova tetiva predstavlja završni dio troglavog mišića potkoljenice koji se hvata na stražnjem dijelu petne kosti.

Ova tetiva je prepoznatljiva po tome što je debela pet do šest milimetara a duga pet do šest centimetara te je to čini najsnažnijom tetivom u ljudskom organizmu. Posebne predispozicije za nastanak ovoga bolnog stanja imaju osobe sa različitim poremećajima tabana, te osobe koje koriste obuću koja je neadekvatna i neprilagođena kako anatomiji stopala tako i sportskoj aktivnosti koja se izvodi. Pred ovih faktora postoje i drugi uzročnici koji dodatno dovode i doprinose razvoju tendinoze kao što je neravnomjerna raspodjela intenziteta vježbanja. Neophodno je kvalitetno i sistemski stepenovano povećavati intenzitet aktivnosti kako bi se organizmu i lokomotornom sistemu dao  dovoljan period prilagođavanja na novu udaljenost i kilometražu ukoliko se radi o trčanju. Poseban faktor može biti i skraćena tetiva kao posljedica brzoga rasta i neusklađenosti u razvoju koštano mišićnoga sistema osobito kod adolescenata koji se bave sportskom aktivnošću. Osobama kojima je dijagnosticirana skraćenost tetive preporučuju se adekvatne vježbe istezanja odnosno strečinga ovoga dijela tijela. Pojedne osobe također mogu imati karakterističan oblik petne kosti koji je anatomski neadekvatan a nalazi se na mjestu gdje se spaja Ahilova tetiva i petna kost pa kao posljedica toga se javlja konstantna bol u peti uzrokovana trenjem. Ovim osobama se preporučuju preventivni i individualno prilagođeni silikonski ulošci. Sportistima koji imaju predispozicije za navedena stanja preporučuje se kvalitetna prevencija nakon intenzivne aktivnosti koja uključuje kvalitetno istezanje i hlađenje tetive. Kod osoba kojima je stanje takvo da je neophodno liječenje primjenjuje se konzervativni odnosno nehirurški tretman koji uključuje fizikalnu terapiju koja se sastoji od analgetskih i antinflamatornih procedura te kineziterapijskih vježbi koje se izvode u kosultaciji sa profesionalnim medicinskim licem a uključuju ekscentrične vježbe sa različitim varijacijama. Ovisno o bolnom stanju mogu se primjenjivati ukoliko je neophodno injekcije kortizona. Kod teških hroničnih stanja kod kojih ne pomaže konzervativni tretman i vremenski interval je iznimno duži od šest mjeseci pribjegava se primjeni hirurških metoda.

Najvažnije od svega navedenog je profesionalizam u radu i aktvnosti koji podrazumjeva primjenu svih preventivnih metoda i konsulatacija sa stručnim medicinskim kadrom. Ukoliko želimo održati harmoniju zdravlja u našem organizmu potrebna je disciplina i požrtvovanost, koju bi u suštini svaki profesionalni sportista morao praktikovati i primjenjivati u svom radu. Uvijek trebamo imati na umu da je zdravlje osnovni temelj i predispozicija za kvalitetnu sportsku aktivnost i zbog toga ga trebamo čuvati.

Kinesio taping ? Palacebo ili relnost ?

U radu sa sportistima često sam se susretao sa skeptičnim pojedincima prema ovoj metodi i sa učestalim pitanjima o samom dejstvu Kinesio traka. Upravo iz toga razloga odlučio sam napisati kratko pojašnjenje o efektu i načinu primjene Kinesio tapinga. Kinesio taping je jedna od učestalijih i modernijih metoda liječenja u sportskoj fizikalnoj terapiji. Temeljne ideje razvio je 70-ih godina prošlog stoljeća Japanac Kenzo Kase na temelju svog kliničkog iskustva prilikom čega je utvrdio da mnogi bolovi rezultiraju iz funkcijskih smetnji mišića i tkiva u području zglobova i njihovog međusobnog narušenog sklada. Problemi sa zglobovima postaju učestaliji zbog nesrazmjerne snage i fleksibilnosti mišića oko zgloba. Continue reading “Kinesio taping ? Palacebo ili relnost ?”