STRES FRAKTURA

stres-frakture

Stres fraktura predstavlja termin koji se koristi u traumatologiji za opisivanje stanja koje je karakterizirano sitnim pukotinama (frakturama) u kosti. Ove pukotine su u većini slučajeva uzrokovane zbog djelovanja jake sile na kost kod iznimne fizičke aktivnosti (kada govorimo o trkačima onda je najčeće riječ o skokovima i trčanju) ili zboga opetovanih udaraca veće jačine. Kod trkača najčeće su stres frakturama zahvaćeni donji ekstremiteti a podrazumjevaju lomove ili napuknuća u predjelu stopala i potkoljenice. Svi izvanjski faktori poput umora, prenaprezanja, neadekvate obuće i pripreme kao i kod ostalih stanja mogu doprinjeti nastanku frakture. Zbog ovih faktora trkači moraju konstanto imati na umu koji su to rizici a pored navedenih na nastanak stres frakture utječu i sama gustina gosti, neuravnotežena tjelesna težina, loša kondicija, visoki svod stopala kao i slaba i loše distribuirana mišićna snaga. U iznimnim slučajevima faktor nastanka frakture mogu biti različita patološka stanja poput artritisa, osteoporoze kao generalno loše zdravstveno stanje.

Najčeće manifestacije ovoga bolnoga stanja su: bol u kosti, bol na dodir, bol kod opterećenja te prisutnost edema (otoka) u predjelu boli. Dijagnoza se uspostavlja na osnovu anamneze i rtg nalaza.

Proces oporavka je dug i iscrpan. Ono što najviše pogađa sportiste je činjenica da moraju biti duži vremenski period u nekim slučajevima i do dva mjeseca van trenažnog procesa. Iznimno je važno da osoba koja se liječi od stres frakture u periodu oporavka radi konstanto zamjenske vježbe poput vježbe statike, kako bi reducirli mogućnost mišićne hipotrofije koja je gotovo neizbježna kod ovakvih stanja. Fizikalne terapije su i više nego preporučne a uključuju različite analgetske i antiinflamatorne procedure i aplikacije. U fazi vrćanja redovnim dnevnim i trenažnim aktivnostima potrebno je postepeno uvoditi vježbe sa malim opterećenjem i laganim šetnjama pa zatim krenuti u lagano trčanje te potome vratiti se standardnom rasporedu.

U suštini najvažije je uraditi sve kako ne bi došlo do mogućnosti za nastanak stres frakture koju je najbolje prevenirati na način da se pridržava standardnih preporuka vezanih za obuću, opterećenje, uravnoteženu prehranu bogatu vitaminima, kalcijem i vitaminom D te izbjegavanjem narkotika.

Na posljetku u svakom preventivnom procesu ali i oporavku neohodna je snažna volja i upornost koja bi trebala biti sastavni dio čvrstog karaktera i osobnosti svakog sportskog profesionalca.

Advertisements