STRES FRAKTURA

stres-frakture

Stres fraktura predstavlja termin koji se koristi u traumatologiji za opisivanje stanja koje je karakterizirano sitnim pukotinama (frakturama) u kosti. Ove pukotine su u većini slučajeva uzrokovane zbog djelovanja jake sile na kost kod iznimne fizičke aktivnosti (kada govorimo o trkačima onda je najčeće riječ o skokovima i trčanju) ili zboga opetovanih udaraca veće jačine. Kod trkača najčeće su stres frakturama zahvaćeni donji ekstremiteti a podrazumjevaju lomove ili napuknuća u predjelu stopala i potkoljenice. Svi izvanjski faktori poput umora, prenaprezanja, neadekvate obuće i pripreme kao i kod ostalih stanja mogu doprinjeti nastanku frakture. Zbog ovih faktora trkači moraju konstanto imati na umu koji su to rizici a pored navedenih na nastanak stres frakture utječu i sama gustina gosti, neuravnotežena tjelesna težina, loša kondicija, visoki svod stopala kao i slaba i loše distribuirana mišićna snaga. U iznimnim slučajevima faktor nastanka frakture mogu biti različita patološka stanja poput artritisa, osteoporoze kao generalno loše zdravstveno stanje.

Najčeće manifestacije ovoga bolnoga stanja su: bol u kosti, bol na dodir, bol kod opterećenja te prisutnost edema (otoka) u predjelu boli. Dijagnoza se uspostavlja na osnovu anamneze i rtg nalaza.

Proces oporavka je dug i iscrpan. Ono što najviše pogađa sportiste je činjenica da moraju biti duži vremenski period u nekim slučajevima i do dva mjeseca van trenažnog procesa. Iznimno je važno da osoba koja se liječi od stres frakture u periodu oporavka radi konstanto zamjenske vježbe poput vježbe statike, kako bi reducirli mogućnost mišićne hipotrofije koja je gotovo neizbježna kod ovakvih stanja. Fizikalne terapije su i više nego preporučne a uključuju različite analgetske i antiinflamatorne procedure i aplikacije. U fazi vrćanja redovnim dnevnim i trenažnim aktivnostima potrebno je postepeno uvoditi vježbe sa malim opterećenjem i laganim šetnjama pa zatim krenuti u lagano trčanje te potome vratiti se standardnom rasporedu.

U suštini najvažije je uraditi sve kako ne bi došlo do mogućnosti za nastanak stres frakture koju je najbolje prevenirati na način da se pridržava standardnih preporuka vezanih za obuću, opterećenje, uravnoteženu prehranu bogatu vitaminima, kalcijem i vitaminom D te izbjegavanjem narkotika.

Na posljetku u svakom preventivnom procesu ali i oporavku neohodna je snažna volja i upornost koja bi trebala biti sastavni dio čvrstog karaktera i osobnosti svakog sportskog profesionalca.

Advertisements

Upala ahilove tetive – Prevencija i liječenje

ahilova

Upala ahilove tetive odnosno tendinitis (eng. Achilles tendinosis) ili u običnom žargonskom riječniku poznatiji kao sindrom prenaprezanja je učestala trkačka povreda koja se javlja najčešće nakon intenzivne fizičke aktivnosti sa karaterističnim bolom u peti i stražnjem dijelu potkoljenice.

Najčešći simtomi karateristični za ovo bolno stanje koje obično nastaje naglo kao akutni oblik ili postepeno kao hronični oblik, su bol u predjelu Ahilove tetive koja je najčešće zadebljana i crvena. Karateristično je da se bol često javlja sa pratećom ukočenošću u jutarnjim satima. Ahilova tetiva predstavlja završni dio troglavog mišića potkoljenice koji se hvata na stražnjem dijelu petne kosti.

Ova tetiva je prepoznatljiva po tome što je debela pet do šest milimetara a duga pet do šest centimetara te je to čini najsnažnijom tetivom u ljudskom organizmu. Posebne predispozicije za nastanak ovoga bolnog stanja imaju osobe sa različitim poremećajima tabana, te osobe koje koriste obuću koja je neadekvatna i neprilagođena kako anatomiji stopala tako i sportskoj aktivnosti koja se izvodi. Pred ovih faktora postoje i drugi uzročnici koji dodatno dovode i doprinose razvoju tendinoze kao što je neravnomjerna raspodjela intenziteta vježbanja. Neophodno je kvalitetno i sistemski stepenovano povećavati intenzitet aktivnosti kako bi se organizmu i lokomotornom sistemu dao  dovoljan period prilagođavanja na novu udaljenost i kilometražu ukoliko se radi o trčanju. Poseban faktor može biti i skraćena tetiva kao posljedica brzoga rasta i neusklađenosti u razvoju koštano mišićnoga sistema osobito kod adolescenata koji se bave sportskom aktivnošću. Osobama kojima je dijagnosticirana skraćenost tetive preporučuju se adekvatne vježbe istezanja odnosno strečinga ovoga dijela tijela. Pojedne osobe također mogu imati karakterističan oblik petne kosti koji je anatomski neadekvatan a nalazi se na mjestu gdje se spaja Ahilova tetiva i petna kost pa kao posljedica toga se javlja konstantna bol u peti uzrokovana trenjem. Ovim osobama se preporučuju preventivni i individualno prilagođeni silikonski ulošci. Sportistima koji imaju predispozicije za navedena stanja preporučuje se kvalitetna prevencija nakon intenzivne aktivnosti koja uključuje kvalitetno istezanje i hlađenje tetive. Kod osoba kojima je stanje takvo da je neophodno liječenje primjenjuje se konzervativni odnosno nehirurški tretman koji uključuje fizikalnu terapiju koja se sastoji od analgetskih i antinflamatornih procedura te kineziterapijskih vježbi koje se izvode u kosultaciji sa profesionalnim medicinskim licem a uključuju ekscentrične vježbe sa različitim varijacijama. Ovisno o bolnom stanju mogu se primjenjivati ukoliko je neophodno injekcije kortizona. Kod teških hroničnih stanja kod kojih ne pomaže konzervativni tretman i vremenski interval je iznimno duži od šest mjeseci pribjegava se primjeni hirurških metoda.

Najvažnije od svega navedenog je profesionalizam u radu i aktvnosti koji podrazumjeva primjenu svih preventivnih metoda i konsulatacija sa stručnim medicinskim kadrom. Ukoliko želimo održati harmoniju zdravlja u našem organizmu potrebna je disciplina i požrtvovanost, koju bi u suštini svaki profesionalni sportista morao praktikovati i primjenjivati u svom radu. Uvijek trebamo imati na umu da je zdravlje osnovni temelj i predispozicija za kvalitetnu sportsku aktivnost i zbog toga ga trebamo čuvati.

Prevencija povreda kod profesionalnog i amaterskog trčanja !!!

Trčanje predstavlja oblik cikličnog kretanja lokomotornog sistema čovjeka, kojim se postižu pozitivni biološki, fiziološki i psihološki uticaji na ljudski organizam.

Trčanje djeluje stimulativno na ljudski organizam na način da pozitivno djeluje na sve sisteme ljudskoga organizma, izvor je kvalitetne energije i osjećaja zadovoljstva. Za one koji se amaterski bave ovom disciplinom ali i profeionalce, neophodno je da se drže sistema postepenosti i kvalitetnog vremenskog menadžmenta. Primarnu osnovu svake fizičke aktivnosti predstavlja kvalitetno zagijavanje i istezanje prije fizičke aktivnosti kao i adekvatno hlađenje i istezanje nakon fizičke aktivnosti. Uvijek trebamo imati na umu da nakon veće fizičke aktivnosti moramo se pridžavati principa postepenosti, što znači da iz iscrpne faze trčanja tereba preći postepeno u fazu lagane šetnje sve dok se puls ne spusti i prilagodi te se organizam riješi metaboličkoga otpada. Ptravilna postura i držanje tijela je osnova svakoga kretanja. Dvije temeljne faze trčanja predstavljaju periodi oslonca i zamaha koji trebaju biti adekvatno iskoordinisani kako bi pokret bio kvalitetan i skladan. Za vrijeme trčanja glava trkača treba biti uspravno pozicionirana sa pogledom ka naprijed, ramena ne smiju biti previše napeta kako bi se izbjegao nepotreban umor, ruke i noge moraju biti usklađene – laktovi trebaju biti pod uglom od 90 stepeni uz lagano njihanje naprijed nazad, trup treba biti ispravljen poglavito grudni koš, stopala kod trčanja trebaju se pridržavati principa peta – puni oslonac – prsti. Posebno je važna kvalitetna podloga za trčanje koja ne bi smjela biti neravna i kod profeionalnog trčanja ne smije biti isuviše mekana, kod amatera najbolje je da periodično kod trčanja mjenjaju vrstu podloge na kojoj trče. Odjeća i obuća mora biti izrađena od kvalitetnog laganog materijala i anatomski prilagođena individualnim karakteristikama trkača. Kod pravilnog trčanja stalno trebamo imati na umu pravilno ritmično disanje kako bi mogućnost povrede sveli na minimum. Ritmično disanje je neophodno kako bi se faze udisaja i izdisaja uskladile sa korakom odnosno da se naizmjenice prilikom izdisaja dočekujemo na desu ili lijevu nogu. Pored svega navedenog svaki amaterski i profesionalni sportista treba imati kvalitetnu i raznovrsnu ishranu i paziti na ličnu higjenu. Potrebno je izbjegavati ishranu u intervalu od dva sata pred početak fizičke aktivnosti. Najučestalije povrede koje nastaju zbog izostanka kvalitetne prevencije i pridržavanja prethodno navedenih principa kod amaterskih i profesionalnih trkača su povreda ahilove tetive, trkačko koljeno, plantarni fascitis odnosno bol u peti, trkačka potkoljenica, stres fraktura, skakačko koljeno odnosno patelarni tendinitis, uganuće skočnog zgloba te razne vrste žuljeva.

Rekapitulacija prethodno navedenih principa kao osnovnih u prevenciji navedenih povreda: pravilo postepenosti, zagrijavanje i hlađenje, pravilno disanje i koordinacija, adekvatna forma i balans u mišićnoj snazi, adekvatna obuća, odjeća i higjena.

tehnika-trcanja-frontalnoNa poslijetku kod prevencije svake povrede uvijek trebamo imati na umu da niti jedna fizička aktivnost ne smije biti isforsirana i usiljena, neophodna je adekvatna motivacija za rad i želja za postizanjem rezultata.

Sportske povrede !!! Košarka!!! Uzroci ? Kako spriječiti?

Tko god da se bavi sportom dal profesionalno ili rekretivno, definitivno se suočio sa nekom povredom. Za one koji se profesionalno bave bilo kojim vidom sporta jako je važno poznavati tehnike adekvatne prevencije i minimiziranja mogućnosti povrede. Što se tiče košarke, obzirom da se radi o jako dinamičnoj sportskoj aktivnosti i igri sa velikim brojem taktičkih i atraktivnih poteza kao i zbog konstantne kontaktne aktivnosti i velike brzine pokreta, stavlja je u aktivnost sa velikim rizikofaktorima za povredu. Continue reading “Sportske povrede !!! Košarka!!! Uzroci ? Kako spriječiti?”