Uganuće skočnog zgloba

uganuce-e1497616387369.jpg


Uganuće skočnog zgloba je jedna od najučestalijih povreda kod sportista. Ova povreda najčešće nastaje prilikom nepravilnog doskoka, trčanja po neravnoj površini ili eventualnim stajanjem na stopalo drugog sportiste.

Kod ove povrede dolazi do naglog istezanja veze skočnog zgloba tokom forsiranog istezanja zgloba kada je stopalo rotirano ka unutra (intenzivna i forsirana inverzije stopala). Uganuće i istezanje zgloba u suprotnom pravcu pri intenzivnoj everziji zgloba je mnogo rijeđe i neučestalo ali je svakako moguće.

Skočni zglob (articulatio talocruralis) predstavlja spoj između distalnog dijela kostiju potkoljenice i tijela skočne kosti (talus). Podršku i stabilnost zglobnoj čahuri daju njeni ligamenti i to: unutrašnja veza talokruralnog zgloba (lig. Daltoideum) sastoji se od 4 dijela pars tibionavicularis, pars tibiocalcanearis, pars tibiotalaris anterior i pars tibiotalaris posterio, spoljašnju vezu talokruralnog zgloba čine lig. calcaneofibulare, lig. talofibulare anterius, lig. talofibulare posterior.

Stepen povrede ovisi od otoka, pojave hematoma, intenziteta boli i ograničenosti pokreta. Na osnovu dodiora ili palpacije bolnog područija može se jednostavno utvrditi koji je ligament povrijeđen a mogu se i primjenjivati karakteristični testovi. Stepen povrede gradiramo u tri stepena počevši od blagog istegnuća, umjerenog istegnuća sa parcijalnim prekidima vlakana ligamenta i totalna ruptura ili prekid kontinuiteta ligamenta. U pojedinim slučajevima neophodno je i raditi rengen snimak u dijagnostičkom postupku.

U akutnoj fazi povrede neophodno se pridržavati principa koji smo već prethodno opisivali RICE i primjenjivati laganu drenažu otoka koja se postiže laganim pomjeranjem otoka u smijeru krvotoka. U drugoj fazi oporavka neophodno je provoditi analgetske fizikalne procedure, primjena adekvatne kineziterapije koja uključuje lagane vježbe propriocepcije. Kod profesionalnih sportista neophodno je izbjegavati dugotrajne imobilizacije koje slabe zglobne strukture. Lagano bandažiranje zgloba uz primjenu različitih krema može biti iznimno korisno. Kao prevencija ponovne povrede koristi se u početnim fazama funkcionalna bandaža i procedure jačanja okolnih struktura zgloba. Preporučena je i primjena kinezitapeinga u procesu liječenja i oporavka. Oporavak ovisno od stepena povrede može trajati od 5 dana pa čak i do dva mjeseca.

Napominjem svaki organizam je indivualno karakterističan i neophodno je prilagoditi pristup pacijentu na osnovu njegovih fizičkih karakteristika i shodno tome i osmiliti individualno prilagođen program rehabilitacije.

Advertisements

Trkačko koljeno (Runners knee)

Trkačko koljeno ili Runners knee je termin koji se koristi za opisivanje karakteristične boli koja se javlja u prednjem dijelu patele kao i vanjske ili lateralne strane koljena.

koljeno

Ovo je problem koji jednako pogađa kako profesionalne sportiste tako i amaterske ili rekreativne sportiste. Ilijotibijalni trakt se proteže počevši od kostiju zdjelice pa sve do gornjeg vanjskog dijela tibijalne kosti ondosno potkoljenice. Kada govorimo o anatomiji ovoga sindroma ne možemo ne spomenuti i patellu ili iver u žargonskom, narodnom govoru poznatija kao glavica ili čašica, kao i mišić kvadriceps i patelarnu tetivu. Kod izvođenja pokreta trčanja patela se lagano kreće u vertikalnom smijeru a kod ne idealnog kretanja unutarnja strana dira površinu femura i takvo retanje može uzrokovati bol i razvoj patoloških stanja. Jedan od uzročnika je svakako slab unutarnji dio mišića kvadricepsa što uzrokuje lošiju ili slabu stabilizaciju patele. Također pretjerana pronacija ili  izvrtanje stopala prema unutra dovodi do nepravilnog kretanja patele. Osim toga kod velikog intenziteta kod trčanja u vremenski ne kontroliranom periodu dolazi do zloupotrebe funkcionalne uloge ilijotibijalnog trakta (uloge stabilizacije kukova i koljena kod kretanja), na način da dolazi do zategnutosti trakta a time i posljedične boli koja postaje vremenom sve izraženija i problematičnija. Bol posebno postaje izražena kod kretanja ili trčanja nizbrdo zbog povećanja ugla u koljenom zglobu. Osnovni simtom sindroma je upravo ta progradirajuća bol uz prateće povremene otoke koji su izraženiji neposredno poslije fizičke aktivnosti. U nekim slučajevima mogu se pojaviti i krepitacije ili struganje koje se primjeti kod izvođenja pokreta. Intenzitet boli se smanjuje kod mirovanja i ponovno javlja kod aktivnosti. Ovo stanje postaje začarani opetujući krug ukoliko se adekvatno ne tretira i prevenira. Razvoju ovakvih stanja koljenoga zgloba mogu doprinjeti i razlika u dužini nogu, X koljena, spuštena stopala, široka zdijelica, loše patike, tvrda podloga i naravno krivo vođeni treninzi. Sportski terapeuti i liječnici često kod tretiranja ovoga stanja posežu za tipičnom terapijom koja umanjuje simtome a ne uklanja sam uzrok što posljedično ne riješava problem već ga odgađa. Često se zaboravlja da uzrok najčešće leži u snazi mišića abduktora i rotatora. Posebna pažnja mora biti posvećena i na unutrašnji dio mišića kvadricepsa kod trkača kao i njegovom jačanju. Medicinski tim mora biti osposobljen odnosno kvalitetno edukaovan da poznaje kompletan mehanizam pokreta koji će omogućiti sinergiju u pokretu i usklađenosti mišića a time i kompletnoga tijela. Prema tome holistički ili cjelokupni pristup pacijentu je neophodan jer samo fokusiranje na mjesto bola ne dovodi do riješenja problema. Tretman ovoga bolnog stanja uključuje svakako analgetske fizikalne procedure, odmor, krio tretman ili tretman ledom, vježbe istezanja, vježbe snage, postepeno vraćanje trčenju i aktivnostima, uvođenje ciljanih vježbi kao posebnog oblika prevencije, prilagodba svih vanjskih faktora od obuće, terena i vremenskog perioda i intenziteta trčanja.

Svi kako amaterski tako i profesionalni sportisti uvijek moraju imati na umu da smisao rekreacije i bavljenja sportom leži u zdravlju i kvalitetnom života a nikako u povrijeđivanju od pretjeranog treniranja. U svakoj aktivnosti je potrebna umjerenost i uravnoteženost, što znači da i našem tijelu i organizmu uvijek moramo dati vremena za adekvatan oporavak.

Kinesio taping ? Palacebo ili relnost ?

U radu sa sportistima često sam se susretao sa skeptičnim pojedincima prema ovoj metodi i sa učestalim pitanjima o samom dejstvu Kinesio traka. Upravo iz toga razloga odlučio sam napisati kratko pojašnjenje o efektu i načinu primjene Kinesio tapinga. Kinesio taping je jedna od učestalijih i modernijih metoda liječenja u sportskoj fizikalnoj terapiji. Temeljne ideje razvio je 70-ih godina prošlog stoljeća Japanac Kenzo Kase na temelju svog kliničkog iskustva prilikom čega je utvrdio da mnogi bolovi rezultiraju iz funkcijskih smetnji mišića i tkiva u području zglobova i njihovog međusobnog narušenog sklada. Problemi sa zglobovima postaju učestaliji zbog nesrazmjerne snage i fleksibilnosti mišića oko zgloba. Continue reading “Kinesio taping ? Palacebo ili relnost ?”